Band

Nekoć davno, prije pojave prostora i vremena, nastao je Mel Camino - bend oformljen samo s jednim ciljem, a to je, bez obzira što zapravo i nije, u suštini svjesno stremljenje ka onom što mu se pridaje svojom pojavnošću u i iznad granica pojmljivog, a opet, nezgrapno rečeno, to je nešto što izmiče premda se nejasno može nazrijeti.

Mel Camino je autorski bend iz Velike Gorice koji početke vuče iz 2006. g. Bend čine Zlatko Majsec (vokal, gitara, kantautor), Ivan Zdunić (bas), Vanja Belošević (gitara, bek vokal), Rudi Martinović ( bubanj) i Martina Krovinović (klavijature). Zvuk benda varira od pjesme do pjesme. Kombiniraju se snene melodije na tragu brit popa, agresivnije distorzirane stvari, pjesme na tragu disco ritmova i nešto što bi se moglo nazvati novom psihodelijom.

Tematika tekstova u nedifinaranom je rascjepu između ljubavnih, metafizičkih i socijalnih motiva, međusobno povezanih u nekim od pjesama.

U 3 godine Mel Camino je sakupio više od 40 svirki. Između ostalog svirali su i kao predgrupa TBF – u, Baretu i plaćenicima, Stampedu, više puta u Sax-u, Klubu 100, Spunku, zatim u Tvornici i MMC-studiju u sklopu 1. i 2. Minivala, u klubu Boogaloo kao jedan od finalista IDEMO festivala, na Velikoj rock eksploziji u Močvari, a nerijetko su i festivalčili.

Bend je istovremeno izrazito nadobudan i samouvjeren s jedne, a nesiguran i nemiran s druge strane što je umjetnička kombinacija za koju njegovi članovi vjeruju da može dati rezultate. Kako god, ono što im je najbitinije jest da uživaju zajednički stvarajući muziku, hm..ili ona stvara njih?

Zlatko Majsec (vokal, gitara, kantautor)

Pevaljka s malim sisama. Sanja o implantatima. Divlje čaga kad je pripit. Piše pjesme koje s crvenilom u licu čita djevojčicama. Pohvali se nada, s pokudom živi. Osluškuje vjetar, jedva čujan leti iznad grada. Ljudi mu ne vjeruju da je avion.

Ivan Zdunić (bas)

Momak za vatrene igrice. Kod vas ili kod njega. Ima dubok glas pa svira bas. Pleše na rukama cijeli dan i noć. Presramežljiv za nastupanje u cirkusu. Spava s lavovima, kroti i na slobodu pušta vjetrove. Pjeva na balkonu kad susjedi odu na more.

Vanja Belošević (gitara, bek vokal)

Zbog neizmjerljivog viška testosterona oćelavio još u vrtiću. Izgleda stariji od svojeg djeda. Voli krasti prepeličja jaja i pekmez iz špajze kojim glanca žice na gitari. Uvijek umaljan čokoladom i sokićima, općenito premazan svim mastima, pa i čistim guščjim.

Rudi Martinić (bubanj)

Kao mali progutao metronom. Pio iz vrča drevnih bubnjarskih znanja. Zviždi za curama, samoobnovljiv – takav je po cijelom tijelu. Dopisuje se s vršnjacima iz susjednih galaxija. Jedini u bendu zna voziti bicikl bez pomoćnih kotača.

Martina Krovinović (klavijature)

Mala od bijelih tipki. Jedina se kao još manja igrala muzičke školice. Voli razmjenjivati sličice životinjskog carstva. Vidjela svijeta, nesebično dijeli savjete iz heklanja. Voli sve što vole mladi.